Skočila sam sa kreveta i prestrašila se kad sam vidjela njega pored sebe.
" Ružno si sanjala?" upitao je nježnim glasom.
Pogledala sam u njegove duboke crne oći koje su bile obuzete tugom.
Što mu je? Pomislila sam.
" Ness, pitao sam te nešto.... jesi dobro?"
Što da mu odgovorim, da sam sanjala njega, kako me napušta.. zauvijek. S nekom drugom curom.
Ne, to mu ne mogu reči. Moj Jake, mene nikada neće napustiti. Moj najbolji prijatelj koji je
samnom od rođenja.
" Možeš li išta odgovoriti?" nasmiješeno je odgovorio.
" Ja.. dobro sam, ne brini. Nije mi ništa. Da, imala sam moru.. nešto s školom." nevješto sam slagala.
Podigao je pogled na mene, i shvatio da lažem. No, danas je bio prilično šutljiv, nije
ulazio u rasprave samnom. Mada sam ja to voljela, jer bih ipak ja na kraju bila u pravu.
Popuštao mi je, u svemu. Pomagao, pričao. Bio je moj stariji brat. Mama, mi nikada nije ispričala
nešto više o Jacobu osim da je on njezin prijatelj. Ali, zašto je uvijek uz mene?
Bila sam mlađa od njega, valjda. I zašto je on znao za vampire? Kako? Nije li to opasno
za čovjeka, poput njega.
Bila su to pitanja koja su mi se preokretala u glavi.
" Vidim da ti se danas baš i ne priča samnom" rekao je tužno- " moraš u školu, hajde, idemo."
Škola, još jedan susret s dečkom koji mi se sviđa. Razvedrila sam se.
" Može, idemo..." nasmijala sam se-" Jake mogu ti nešto reči..?"
" Naravno" rekao je sretan kao da je to čekao sto godina.
" Ima jedan dečko u školi, stvarno je super... al ne znam kako da mu pokažem da mu se sviđam..."
Odjednom je osmijeh nestao, a u Jacobovom oku vidjela se je suza.
Zašto? Zar moj najbolji prijatelj ne bih trebao biti sretan?
" To je.. okej, Renesmee". rekao je hladno.
" Renesmee? Nikad me nije tako nazvao" prošaptala sam.
" Navikni se" odustno je dodao.
Kako me je ćuo? Nije moguće, što mu se događa?
" Kome si to bio rekao?"pitala sam ga.
" Nije bitno, idemo... i sretno s tim dečkom" dodao je.
" Hvala" nasmijala sam se, ali on mi nije uzvratio.
Osječala sam se jadno, uvijek bi bio sretan. Zašto sada ne? Možda je jednostavno takav dan.
Došli smo pred školu... On, bio je tamo.
Ćula sam kako priča s prijateljem o rođendanskoj proslavi.
Zanimljivo, pomislila sam. Ali ja se neću naći tamo.
Bila sam popularna, dečki su me voljeli ali ipak.. on nije to pokazivao.
Kada bih barem znao... samo malo, što osječam. Bilo bi bolje.
Jake je stajao pored mene i gledao u njega. Bio je drukčiji, ne moj nježni Jake.
Već ispunjen mržnjom.
Domagoj mi je počeo prilaziti.
Što on hoće sada-?
" Ej Nessie, htio sam te pitati... imam rođendanski party u subotu, možeš doći? pitao je
Domagoj pomalo sramežljivo.
" Ja.... valjda, da, mislim da ću moći" nasmiješila sam se.
" E pa drago mi je, jer ti si jedina osoba koju iskreno želim na tulumu" rekao je i otišao.
Nisam mogla vjerovati. Sviđam mu se.
Jake je otrčao prema šumi. Morala sam krenuti za njime, jednostavno morala.
Došli smo do jednog dijela šume punog drveča.
" Jake što ti je?" prestrašeno sam pitala.
A tada se je dogodilo nešto o ćemu nisam ni sanjala.
" Ružno si sanjala?" upitao je nježnim glasom.
Pogledala sam u njegove duboke crne oći koje su bile obuzete tugom.
Što mu je? Pomislila sam.
" Ness, pitao sam te nešto.... jesi dobro?"
Što da mu odgovorim, da sam sanjala njega, kako me napušta.. zauvijek. S nekom drugom curom.
Ne, to mu ne mogu reči. Moj Jake, mene nikada neće napustiti. Moj najbolji prijatelj koji je
samnom od rođenja.
" Možeš li išta odgovoriti?" nasmiješeno je odgovorio.
" Ja.. dobro sam, ne brini. Nije mi ništa. Da, imala sam moru.. nešto s školom." nevješto sam slagala.
Podigao je pogled na mene, i shvatio da lažem. No, danas je bio prilično šutljiv, nije
ulazio u rasprave samnom. Mada sam ja to voljela, jer bih ipak ja na kraju bila u pravu.
Popuštao mi je, u svemu. Pomagao, pričao. Bio je moj stariji brat. Mama, mi nikada nije ispričala
nešto više o Jacobu osim da je on njezin prijatelj. Ali, zašto je uvijek uz mene?
Bila sam mlađa od njega, valjda. I zašto je on znao za vampire? Kako? Nije li to opasno
za čovjeka, poput njega.
Bila su to pitanja koja su mi se preokretala u glavi.
" Vidim da ti se danas baš i ne priča samnom" rekao je tužno- " moraš u školu, hajde, idemo."
Škola, još jedan susret s dečkom koji mi se sviđa. Razvedrila sam se.
" Može, idemo..." nasmijala sam se-" Jake mogu ti nešto reči..?"
" Naravno" rekao je sretan kao da je to čekao sto godina.
" Ima jedan dečko u školi, stvarno je super... al ne znam kako da mu pokažem da mu se sviđam..."
Odjednom je osmijeh nestao, a u Jacobovom oku vidjela se je suza.
Zašto? Zar moj najbolji prijatelj ne bih trebao biti sretan?
" To je.. okej, Renesmee". rekao je hladno.
" Renesmee? Nikad me nije tako nazvao" prošaptala sam.
" Navikni se" odustno je dodao.
Kako me je ćuo? Nije moguće, što mu se događa?
" Kome si to bio rekao?"pitala sam ga.
" Nije bitno, idemo... i sretno s tim dečkom" dodao je.
" Hvala" nasmijala sam se, ali on mi nije uzvratio.
Osječala sam se jadno, uvijek bi bio sretan. Zašto sada ne? Možda je jednostavno takav dan.
Došli smo pred školu... On, bio je tamo.
Ćula sam kako priča s prijateljem o rođendanskoj proslavi.
Zanimljivo, pomislila sam. Ali ja se neću naći tamo.
Bila sam popularna, dečki su me voljeli ali ipak.. on nije to pokazivao.
Kada bih barem znao... samo malo, što osječam. Bilo bi bolje.
Jake je stajao pored mene i gledao u njega. Bio je drukčiji, ne moj nježni Jake.
Već ispunjen mržnjom.
Domagoj mi je počeo prilaziti.
Što on hoće sada-?
" Ej Nessie, htio sam te pitati... imam rođendanski party u subotu, možeš doći? pitao je
Domagoj pomalo sramežljivo.
" Ja.... valjda, da, mislim da ću moći" nasmiješila sam se.
" E pa drago mi je, jer ti si jedina osoba koju iskreno želim na tulumu" rekao je i otišao.
Nisam mogla vjerovati. Sviđam mu se.
Jake je otrčao prema šumi. Morala sam krenuti za njime, jednostavno morala.
Došli smo do jednog dijela šume punog drveča.
" Jake što ti je?" prestrašeno sam pitala.
A tada se je dogodilo nešto o ćemu nisam ni sanjala.
