UVOD

Crna vrsta nije više bila puka nocna mora dok je napredovala prema
nama kroz ledenu izmaglicu, nadižuci je nogama.
Stradat cemo, uspaniceno sam pomislila. Ocajnicki sam se bojala za
dragocjeno stvorenje koje sam štitila, ali nisam si mogla dopustiti cak
ni samu pomisao na to, da mi ne osujeti pozornost.
Utvarno su se približavali, a tamni su im se ogrtaci blago nadimali od
kretanja. Vidjela sam kako im se šake svijaju u kandže boje kosti.
Razmicali su se, postavljajuci se tako da nas napadnu sa svih strana.
Bili su brojcano premocniji. Sve je bilo gotovo.
A onda je, kao u naglom bljesku svjetlosti, cijeli prizor postao
drugaciji. No ipak se ništa nije promijenilo - Volturi su nam se i dalje
prikradali, spremni ubiti. Zapravo se samo promijenilo moje gledanje
na prizor. Odjednom sam postala gladna za tim. Poželjela sam da
nasrnu. Panika se promijenila u krvožednost kad sam se prignula u
cucnju, s osmijehom na licu, a rezanje mi se otelo kroz iskežene zube.