Renesmee's Part

1. POGLAVLJE: Apologize

Kisan dan. Tipican za Forks. Teta Alice je "smarala" mamu svojim kritikama za oblacenje. Moja sreca sto me jako voli, pa mi vise ne pridikuje sta god obucem, a i nemoze se pozaliti na moj modni ukus. Tata i Emmet su otisli u lov, a mislim i Jasper s njima, tako da su samo cure kod kuce. Jacoba nije bilo nekoliko dana. Posvadali smo se, a nije ni dolazio vec nekoliko dana kod nas. Mozda bih trebala otici do La Pusha da vidim sta se desava jer me ovo pocinje zabrinjavati. 'Kuc, Kuc'- neko je pokucao na vrata. Bas se pitam ko je sad. Kada sam otvorila vrata, tamo je stajala teta Alice. 'Alice, sta radis tu. Mislila sam da si s mamom' – rekla sam joj uzurbano. 'Ma zavrsila sam. Nego, htjela sam te pitati, zelis li samnom do Port Angelesa, malo u soping'. 'Pa...' – premisljala sam se. 'Daj, molim te.' – molila me Alice, a ona kada moli, bolje je popustiti, nego se svadati s njom. 'Hajde, dobro. Idem s tobom, ali molim te da ne ostajemo dugo. Imam vaznog posla'. 'Ma naravno da moze. Necemo dugo'. Mada, ja sam znala koliko traje to Alice-ino 'necemo dugo', ali opet, relaksacija bi mi dobro dosla, pa makar i takva. Cijelim putem do Port Angelesa, razmisljala sam o Jacobu. Kao da mi je usao u misli, i jednostavno ne zeli da ide. Tako zamisljena, nisam ni primijetila da je Alice naglo zakocila, pa sam radi toga udarila glavom od staklo. 'Joj, izvini. Jesi dobro' – pitala me Alice. 'Da, samo...Sta ti je bilo?' – zbunjeno sam gledala u nju. 'Vukodlaci. Prate nas jos odkako smo krenule' 'Jacob?' 'Ne, nije on. Neznam ko je ovo' 'Pa mozda je Seth. On ima obicaj da prati automobile u kojima su mu poznate osobe' 'Osjetila bih da je Seth. Ovo nije on. Poznat je miris, ali opet.' 'Mozda samo neko od njih trci ophodnju.' 'Ovdje. Ne... Nessie, ostani u kolima. Sad cu doci' ' Ali...' 'Rekla sam ti da ostanes u kolima. Tvoja majka bi me ubila da ti se nesto desi' – izderala se na mene. 'Uredu' – rekla sam tiho. Pitala sam se ko je taj vukodlak, pa ga ni Alice nezna. Ja prepoznajem Jacobov miris i Sethov ali i meni ovaj sada miris bio nepoznat. Alice je otrcala u sumu. Nisam je ni vidjela kada je otisla radi vampirske brzine, ali mogla sam je osjetiti. Neko vrijeme sam sjedila u autu, ali kako se Alice nije vracala odlucila sam otici po nju. Nisam jako dugo hodala, kada sam vidjela Alice na proplanku, kako prica sa nekom djevojkom. Nikada prije je nisam vidjela, ali bila je prelijepa. Crna kosa padala joj je do ramena, a zelene oci uljepsavao je par tankih obrva. Alice je pricala sa njom kao da je zna godinama. 'Alice.' Zovnula sam je zvonkim glasom. 'Ko je to?' Alice mi je prisla i kao da objasnjava malom djetetu pocela. 'Nessie, ovo je Leah. Ona je u coporu sa Jacobom' Na spomen njegovog imena sam se lecnula. 'I, izgleda da Jake i nije bas najbolje ovih dana.' ' Ah, kao da me briga' A zapravo me bilo briga. 'Nessie, zasto mi nisi rekla da ste se posvadali prije nekoliko dana'. Pogledala sam u pod, pa u nju. 'Pa svi bi odmah, zasto, kako, a mrzim to. Uostalom, iznervirao me.' Alice je pogledala u mene i najednom promijenila izraz lica. 'Eh. Kao sto sam ti rekla, nije bas naj zadnjih dana.' 'Cudno se ponasa. Ne zeli nista da radi, samo ide na plazu ili nije kod kuce. Nemozemo mu cuti misli jer ne zeli da se pretvori u vuka. Neznamo sta da radimo'. Ubacila se Leah, Alice u recenicu. 'Ness, mislim da znas sta treba da uradis.' Pogledala sam u nju, pa u Leah koja je izgledala ocajno. 'Znam. To sam i namjeravala uciniti kad se vratimo iz Port Angelesa, ali nisam zeljela da znate da idem u La Push. Iako je sada sve uredu, opet,...' 'Ako zelis, otidi sada, ja necu govoriti ni Belli ni Edwardu nista.' 'Stvarno im nista neces reci?' Pogledala sam u Alice puna nade. 'Naravno da necu. Samo pokusat cu da mislim na nesto drugo radi Edwarda, da ne bi shvatio.' 'Samo, La Push je daleko odavde. Kako cu stici, mislim, mogu trcati, ali opet...' 'Uzmi moj Porsche' 'Da, ali gdje ces ti? Nemozes kuci. Odmah ce shvatiti da nesto skrivamo.' 'Moze kod mene. Nema mi ni majke, a ni Setha, tako da, ako zelis...' 'Alice? ' 'Odgovara mi, pa krenimo onda'. Relativno kratko smo se vozile do La Pusha. Leah je sjedila na zadnjem sjedistu. Ocito joj nije bilo bas najugodnije u drustvu vampira, i poluvampira, ali suzdrzavala se. Kada smo stigle nisam
Cekala da Alice zaustavi auto, samo sam izasla i otrcala do Jacobove kuce. Prije nego sto sam i pokucala na vratima se pojavio Billy Black. 'Zdravo Billy. Je li..' 'Ne, nije kod kuce.' ' Aha, pa znas li gdje je?' 'Mislim da je rekao da ide na Prvu plazu, ali nisam siguran.' 'Aha. Kako si ti?' 'Pa, dobro je. Stare kosti se idalje drze.' 'Ma moraju. Billy, idem ja sada da ga nadem, pa cu kasnije jos malo svratiti.' Vec sam krenula kada mi se Billy ponovo obratio. 'Nessie, samo pazi. Promijenio se'.'Uredu. Pazit cu.' Pocela sam jos vise brinuti za Jacoba. Zar se za nekoliko dana toliko promijenio da i njegov sopstveni otac kaze da se apzim. Da se pazim Jacoba. Pa on je najbolja osoba koju znam. Htjela sam da vjerujem da oni samo pretjeruju, ali nisam mogla. Nesto je u meni govorilo da se zaista promijenio. Kada sam stigla na Prvu plazu nije bilo nikoga. Valovi su nadolazili do obale i vrcali se, za sobom ostavljajuci mokar trag. Krosnje drveca su se njihale na vjetru. Neko vrijeme sam samo setala plazom dok mi je voda dodirivala stopala, a vjetar se igrao sa mojom kosom. 'Bas je zapanjujuce, zar ne?' 'Jacob? Sta ti..Mislim, odkud ti. Billy je rekao da si ovdje, ali mislila sam da si otisao, da sam uzalud dolazila'. 'Neznam ni zasto si dolazila kad ne zelis da me saslusas.' 'Jake...', tiho sam rekla. 'Ness, nemoj. Samo ces me jos vise povrijediti, a to...To nemogu podnijeti.' 'Dobro, ali ja ne shvatam kako cu te povrijediti. Neznam ni zasto si se onda naljutio.'

2. POGLAVLJE: Truth is better then lie, now, I know it

'Znas, Nessie, pocela si se ponasati kao razmazeno deriste. Kao one djevojke koje svakodnevno gledam na TV-u i pitam se sta je s njima. E, takva si i ti postala. Prije nisi mnogo marila ko ima novca, ko kako izgleda. To nisi ti.' I stvarno, bio je upravu. Ponasala sam se kao razmazene bogatasice. Nisam marila ni za cija osjecanja. Nekoliko puta smo se ja i Jake dogovarali da se nademo kako bi mi nesto rekao, ali ja nisam odlazila, a on mi je oprastao. Nemogu da vjerujem. Sada shvatam zasto se naljutio. Cijelo to vrijeme zelio mi je nesto reci, a ja ga nisam slusala. Nisam zeljela da ga slusam. 'Ja...Izvini. Sada shvatam sta se desilo i zasto si se naljutio. Zaista mi je zao. Bas sam se ponasala...' 'Bahato. Mislim da je to prava rijec.' Neko vrijeme sam gledala u pod, a onda mi je on njezno, prstom podigao bradu. 'Ness, nemoj plakati.' Pogledala sam u njega. 'Znam, ali nemogu. Nemogu da vjerujem da sam to bila ja. Da sam povrijedila osobu koju....' 'Koju sta?' Upitao me sa smijeskom na licu. 'Ma nista. Nije toliko bitno.' I dalje se smjeskajuci. 'Kako god ti zelis.' 'Jake, hoces li mi sada reci sta si htio.'Ovaj..da. Pa znas, kad prema nekom...' U tom trenutku Seth je dotrcao. 'Jake, Sam nas sve zove, hitno.' 'Zar bas sad'' Ljutito ga je pitao. 'Da, bas sada.' 'Ah. Nessie, vidjet cemo se kasnije. Idi sada kuci.' 'Da, prvo moram po Alice, ona je kod Leah'. 'Zapravo...Nije. Alice te ceka u kolima.' 'Aha, pa onda idem Jake. Pozdravi Billy-a. Rekla sam mu da cu doci ponovo, ali izgleda necu moci.' Poljubila sam ga u obraz, a on je mene zagrlio. 'Doci cu do tebe kasnije.' 'Uredu, Dodi.' Seth i Jake su se brzo transformirali u vukove, a ja sam pozurila do Alice da me ne bi cekala. Kada sam usla u kola, Alice me gledala kao da ocekuje nesto. 'Pa?' 'Sta'' 'Kako je proslo? Znas, sa Jacobom.' Gledala je u mene blijedo. 'Aha. Da. Pa, pomirli smo se. Shvatila sam da sam se stvarno jako lose ponijela prema njemu.' 'Da. I?' 'Pa, najvjerovatnije ce doci veceras ili u toku dana kod mene. Nesto mi je zelio reci, ali Seth nas je prekinuo.' 'Bas se pitam sta ti je htio reci.' 'Neznam, stvarno. Samo, Alice, imamo problem.' 'Koji?' 'Kako cemo kuci 'praznih' ruku, a navodno smo isle u soping.' 'Ne brini za to. Gepek je pun.' 'Ti se za sve pobrines.' 'Uvijek mala. Uvijek. Zelis li jos negdje ici, ili da idemo kuci.?' 'Radije kuci. Ne ide mi se nigdje vise.' 'Kako god to zelis.' Cijelim putem do kuce smo sutile. Drvece pored autoputa se smjenjivalo od najmanjeg do najveceg. Od najsvjetlijeg, sve dok nismo poceli zalaziti u mracni dio sume, gdje se nasa kuca i nalazila. 'Pa. Evo nas' -rekla mi je Alice i tako me probudila iz mojih misli. 'Alice, hoces li ti unijeti sve stvari. Stvarno sam umorna, samo zelim leci.' 'Uredu malena. Ne brini. Ti samo idi, a ja cu ti kasnije donijeti stvari koje sam ti kupila.' 'Moze. I molim te, ne govori im nista. Ja im zelim sve reci.' Alice me pogledala sumnjicavo. 'Sta-Sta ces im reci.' 'Ma Alice, vidjet ces. Svi cete sve saznati. Ne brini se nista. A sada idem.' Brzo sam se pozdravila sa svima u kuci. Naravno, svi su osjetili miris vukodlaka, ali nisu nista rekli. Tata me prostrijelio pogledom, kao da je znao gdje sam bila i sta se desilo. Olaksavajuca cinjenica u svemu je bila to sto kao i mami, ni meni tata nije mogao procitati misli. To me veselilo. Samo ponekad, ako bi se bas i ja opustila, a i on potrudio, onda bi mi mogao procitati misli. Kada sam stigla u sobu, osjetila sam miris mojih omiljenih kolaca. Mama je opet bila u kuhinji. Ja sam bila jedini razlog zasto bi kuhali, izuzev Charlie-ja, Jacoba i ostalih 'ljudskih' prijatelja. Miris kolaca me toliko privlacio. Uzela sam jedan i legla na krevet. Iz ladice sam izvadila Mp3 sa mojim omiljenim pjesmama koje mi je stavio Emmet. Hvala mu na tome. Ubrzo sam zaspala. Sanjala sam sebe i Jacoba. Bil ismo na livadi, prosaranoj raznoraznim bojama cjetova. Pokusavao mi je nesto reci, ali neka sila me odvlacila od njega. 'Jake, Jake. Neeee!' Vristala sam u snu. Tada je u sobu dotrcala mama. 'Nessie, duso. Jesi li dobro. Sta je bilo?' Tada sam cula zvono na vratima. 'Ah, mama. Samo ruzan san. Ne brini se nista. Sve je uredu.' 'Uplasila si me.' 'Izvini. Nije mi bila namjera.' 'Ma znam Sunce moje.' Pitala sam se ko je dosao, jer sam cula da je neko usao u kucu.'Mama ko je to dosao?' Pitala sam je. 'Pa, idemo dole da vidimo.' Jos uvijek u polu snu. Cula sam korake na stepenicama, a zatim cula tatin glas. 'Nessie, Andrea je dosla. Hajde sidi. Dugo je putovala.' Andrea je bila moja najbolja prijateljica, a zivjela je sa Denali klanom. Smedokosa djevojka, 'zaledena' u ranim dvadesetim godinama. Ona je bila jedna od rijetkih koja je voljela vampirski zivot, ako izuzmemo Volture. Laganim korakom sam sisla niz stepenice, a mama je ostala na spratu pored ograde. 'Andrea. Stigla si. Kako si mi nedostajala.' Zagrlila sam je i sapnula joj, nadajuci se da drugi nece cuti. 'Imam ti nesto ispricati.' Andrea se nasmijala, i kako niko ne bi nista primjetio, nastavila razgovor. 'I ti si meni endostajala. Pa nisam te dugo vremena vidjela. Kako si narasla.' 'Da. Hocemo li u moju sobu?' 'Pa, idemo. Carlise, Esme, i ostali, puno vam hvala sto ste pristali da dodem na nekoliko dana.' 'Ma nije to nista Andrea. Nessie je ionako trebalo drustvo, a ti si savrsena.' 'Hvala vam ipak.' 'Emmet, mozes li ti ponijeti Andre-ine torbe, molim te?' 'Naravno.' 'Hvala ti. Andrea idemo gore.'

3. POGLAVLJE: Truth is better then lie

Nessie. Kad bi znala koliko te volim. Alice je sa svojim Porsche-om brzo nestala iza gusto izraslog drveca, a sa njom i Nessie. Tako je lijepa. Kao i uvijek. Neznam kako sam izdrzao ovih nekoliko dana, a da joj se ne obratim. Da ne popricam s njom. Iako sam je non-stop promatrao navece kako spava, kako hoda, dise, zivi. Kao moja droga, moja opsesija. Jednostavno nisam mogao zivjeti bez nje. Izuzev utiskivanja, ona je moj zivot. Da nema nje, ne bi bilo ni mene. Par dana, koliko nismo pricali, kao da sam se razbolio. Zar toliki uticaj na mene ona ima. Mislio sam da je sva ta stavr sa utiskivanjem laz i glupost. Mislio sam da ako i pronadem tu svoju srodnu dusu nakon Belle, ipak je necu toliko voljeti, borit cu se protiv toga. Ali nisam bio upravu. Nessie je posebna. Kao zrak koji udisem, opijum. Smijao sam se Sam-u i Paulu kada su se utisnuli, a sada, ja sam i gori od njih. Kada bi me pitali sta vise volim, Nessie ili svoj zivot. Ja bi im odgovorio zivot, zato jer je Nessie moj zivot. Ja sam uvijek bio momak koji se rijetko zaljubljivao, nikada nisam bio romanticar. Nikada nisam patio radi cure, a Nessie me promijenila. Renesmee. Tek sada primjecujem koliko je i njeno ime posebno. Bella je dobro izabrala. Sjedio sam na plazi, kada je vjetar zapuhao i donjeo mi Seth-ov miris. 'Jake. Daj pozuri. Sam zeli da nam svima nesto saopsti, i zeli da svi budemo tu.' Ponovo me Seth prekinuo, ovaj put u mojim razmisljanjima, ali nema veze. Seth mi je bio kao brat kojeg nikada nisam imao, a Leah kao jos jedna sestra. Kada im je otac umro, Billy i Charlie su cijelo vrijeme bili kod Sue, a i ja povremeno s njima. Iako za kratko vrijeme, shvatio sam kako je bilo Leah kada se Sam utisnuo u Emily. Koliko je samo patila. Svi su mislili da je Leah grozna osoba, i da mrzi Sam-a i Emily. Ali ona im je zapravo uvijek zeljela srecu. Zeljela je da Emily bude sretna, iako ona nije. Nakon nekog vremena sam shvatio i njenu gorcinu i ljutnju. Na neki nacin sam se i ja tako ponasao prema Edwardu i Belli. Koliko sam puta pobjegao, jednostavno nisam zelio da je gledam sa njim. Iako sam joj zelio srecu, nisam mogao. Previse je bolilo. Bolila me i spoznaja, sta da se Edward nikada nije vratio, da je ostao u Voltteri, ili gdje vec. Bella bi vjerovatno bila samnom, ali opet ne bi bila sretna. Ali sada, zahvalan sam mu sto se vratio. Da se nije vratio, ne bi bio s Bellom, ne bi se vjencali. A tako ne bi ni Nessie dosla na ovaj svijet. Iako je Bella zamalo umrla radajuci je. Iskreno, bio sam ljut gledajuci je tako. Nije mi bilo jasno zasto sam ja bio tako vezan za Bellu dok je bila trudna i ona za mene. Sada znamo razlog. To je bila Nessie. Ono sto me jako veseli je to sto se niko od clanova Cullen porodice ne protivi tome da ja i Nessie budemo zajedno jednog dana. Cak ni Edward. Jedino sto mi je rekao da se ne priblizavam njegovom 'zlatu' tj. Nessie, prije nego napuni 6 ljudskih godina, tada ce izgledati kao da joj je 15 godina. Prije neki dan sam pricao sa doktorom Carlise-om, i pitao ga sta on misli o ovome izmedu Nessie i mene. Navodno, clanovi copora se utisnu u osobu koja je najpogodnija za prenosenje gena. Ali Nessie ce se, kada bude imala 7 godina, prestati razvijati. Tada ce biti kao i svi vampiri. Zaledena u vremenu. Meni to iskreno ne smeta. Nikada i nisam bio zaljubljenik male djece. Ne kazem da ne bi bilo lijepi imati jednog Black-a. Carlise misli da bi mozda i moglo biti moguce da Nessie ima dijete nakon svoje sedme godine, jer smo ja i ona jako slicni. Kada se sjetim da sam se ljutio jer su nas uporedivali prije nego je bila rodena.Sada mi je iznimno drago radi toga. 'Jake. Pozuri. Naljutit ce se Sam.' Iz mojih misli i mastanja me probudio Seth kada smo isli prema Sam-ovoj i Emily-noj kuci. 'Da, zurim. Ali ne shvatam sta je tako bitno. Stvarno mi nije jasno. Da je neka borba, il ida se neka opasnost priblizava, nanjusio bi.' 'Pa, cut cemo.' Brzo smo stigli pred Sam-ovu i Emily-nu kucu. Crvena kuca, sa crnim krovom. Nista previse. Dovoljna za Sam-a i Emily, i njihovu djecu. Djeca. Bas se pitam da li je o tome rijec. Mozda je Emily trudna. Ali opet neznam. Kada smo usli u kucu svi su vec bili tu. Ali ne samo copor, nego i Sam-ovi i Emily-ni roditelji, kao i starjesine. Bas se pitam sta je. Otisao sam u kut sobe, jer su vec svi sjedili, i naslonio sam se na kuhinju. Sam ja tada poceo da govori. 'Posto smo svi sada tu, ja i Emily bi zeljeli da vam nesto saopstimo.' Emily je blistala od srece. Kao da je osvojila na lutriji ili nesto cak bolje. Mada, pitao sam se sta bi bilo bolje. 'Kao sto svi znate, ja i Emily smo dugo vremena zaruceni.' 'Sada zelimo da to prede na nesto vise.' 'Zelimo da se vjencamo.' Dopunjavali su sebi recenice. Cak i nakon toliko vremena koliko su zajedno, i dalje izgledaju kao da su se tek sreli. Kao da se tek zaljubljuju. 'A i imamo jos jedan razlog.' Nastavili su pricati. 'Emily je trudna.' Rekao je Sam. Sijao je od srece. Imali su i razlog. Tada sam se zapitao kako bi se ja osjecao. Ponovo sam se sjetio Nessie, a na mom licu se najednom stvorio blagi smijesak. 'Sta je tebi' Sam mi je prisao i upitao me. 'Nista. Samo sam se sjetio neceg. Usput, cestitam ti. Ni pretpostavljao nisam.' 'Iskreno, ni ja. Kada mi je to Emily rekla, kao da se svijet okrenuo za 360 stepeni. Presretan sam.' 'Pretpostavljam.' 'Nego, Jake. Sta je sa Nessie? Znam da nekoliko dana nisi bio bas svoj, a u mislima sam ti vidjeo da je to radi nje.' 'Pa, prije neki dan smo se posvadali, i nismo pricali. Nisam ni pretpostavljao da bi mi to tako tesko palo. Naravno, ona to nije znala, ja sam svaku noc isao do Cullenovih, i gledao je kroz prozor, kako spava. Posmatrao sam je nekoliko dana, ali nismo pricali. To mi je tesko palo.' 'Primjetili smo. Bio si skroz shrvan, covjece. Nikada te nisam vidio takvog. Cak ni kada si volio Bellu.' 'Da. Shvatio sam da Nessie ima ogroman uticaj na mene. Danas je dosla i izvinula se, a ja sam joj zamalo rekao da je volim, ali onda nas je Seth prekinuo.' 'O meni pricate.?' Ponovo je dosao vragolanko Seth. 'Da, pricamo o tome kako si mene i Nessie danas prekinuo.' 'Pa dobro izvinite, ali Sam nas je sve zvao hitno. Ja sam mislio da je neka borba, ili nesto. Ali rekao si joj da ces doci kod nje veceras...' 'Seth! Zar si i prisluskivao' 'Sta cu ja kad ste mi vas dvoje jako zanimljiv par.' Svi smo se poceli smijati. Neko vrijeme sam stajao u kutu i razmisljao o mnogim stvarima. Naravno, po najvise o Nessie. 'Jake!' Cuo sam sebi poznat glas. To je bila Leah. 'Ah, Leah. Nisam te vidio dugo vremena. Gdje si nestala?' 'Tacnije Jake, gdje si ti nestao. Bio si kao izgubljen.' 'Da, pa..Ljubav cini cuda.' 'Da. Cini cuda, ali mene je to cudo ocito zaobislo.' Rekla je to tako tuzno. Bilo mi je zao. Na trenutak sam zaboravio da u drugoj sobi sretni i nasmijani stoje Leah-in bivsi momak, i njena rodica. 'Leah, vjerujem da ti sve ovo tesko pada. Stvarno mi je zao.' 'Pa, cak vise i nije sve oko Sam-a, znas. Sada je neko drugi, ali opet nisam sretna.' 'Zasto Leah. Pa mislim, nije valjda da se i taj zaljubio u nekog drugog.' Nasmijala se bezvoljno. 'Pa, recimo da je tako nekako.' 'A zao mi je Leah. Volio bi da jednom budes sretna s nekim. Al' s nekim ko ce da te zasluzuje.' 'Nadajmo se da ce jednog dana i ta osoba da dode u moj zivot.' 'Da. Ali mogu li da znam ko je taj sretnik.' 'Pa, hajdemo bolje...' 'Jake, Leah, idemo svi napolje, vatromet.' Bio je to Paul. 'Leah, mozes li mi poslije reci.' Derao sam se preko sobe dok me Paul vukao vani. 'Da, valjda mogu. Nije ionako bitno...' Izgledala je tuzno, ali valjda ce taj neko uvidjeti koliko je ona zapravo dobra. Vani su se svi skupili. Nakon nekog vremena je izasla i Leah.

4. POGLAVLJE: Unknown

Kada je Andrea dosla, otisle smo u moju sobu. Bila sam presretna jer je ona dosla. Kada Jake nije bio tu dosadivala bih se, a nisam imala bas previse prijatelja, jer nisam isla u skolu. Barem ne jos. Mama i tata su se dogovorili da cu krenuti u skolu tek kada napunim 16 godina, tj. sljedece godine. Tek onda niko ne bi sumnjao u nas, a izgovor bi nam bio da sam isla u internat u inozemstvu. Pametno. Takode, jos jedan razlog zbog kojeg sam bila iznimno sretna, je taj sto cu moci upoznati Jake-a i Andre-u. Moja najbolja prijateljica i osoba koju volim. Kako je to cudno. Dok se nismo posvadali, mislila sam da mi ne znaci nista. Samo jos jedan momak koji zeli moju paznju. Ali ocito da nije tako. Samo, ima jedna stvar koja me muci. Da li mene Jake gleda samo kao prijateljicu ili nesto vise. To je zapravo bilo pitanje koje sam mu uvijek zeljela postaviti i koje me uvijek tistilo. Dogovorili smo se da ce doci do mene. Nadam se da nece zaboraviti, ali vjerujem da nece. Nikada nije zaboravljao nase dogovore., za razliku od mene. Tada sam se ponovo sjetila nase svade, i koliko nismo pricali. Koliko mi je nedostajao. Stajala sam uz prozor koji je bio otvoren, dok mi je vjetar milovao lice. 'Nessie, o cemu razmisljas?' Svojim tankim, zvonkim glasicem me upitala Andrea. 'Ma nista posebno, samo...Ma nista.' Andrea mi je polako prisla. 'Zaljubljena si Nessie. To se primjeti i na tebi i na tvojim postupcima. Ti jednostavno blistas.' 'Ja..ma nisam' 'Da jesi, nemoj poricati. Ne zaboravi moju moc. Mogu vidjeti da li je neko zaljubljen, sretan, tuzan. Sjecas se?' 'Da. Nazalost.' Andrea je imala slicnu moc kao Jasper. Prepoznavanje tudih osjecanja. Razlika je bila u tome sto ona nije mogla kontrolisati tuda osjecanja. Ona je mogla vidjeti direktan uzrok njih. Kao gledanje u proslost, ili jednostavno pronalazenje 'prave' osobe, koja je izrocnik. Fascinirala me njena moc. Moja je nasuprot njene bila vise olaksavanje meni nego drugima. Kada sam bila manja, koristila mi je, ali sada tako komuniciram samo sa Jake-om, ako ne zelim da drugi 'cuju' moje misli. 'Pa Nessie. Ko je sretnik?' 'Mislis, nesretnik. Nevjerujem da ja njemu ista znacim.' 'Pa zasto.' 'Ja jednostavno mislim da nisam dovoljno dobra za njega. On...Pa on je jos kada sam bila mala, bio samnom. Moj najbolji prijatelj. Osoba koju sam obozavala. Ali mislila sam da ga volim samo tako, i tek kada smo se posvadali, shvatila sam da mi znaci puno vise.' 'Da. To mozda jeste problem. Ali ako zelis, ja cu pokusati...' 'Ne! Andrea, nemoj molim te upotrebljavati moc na njemu.' 'Dobro, ali taj Jacob...' Prostrijelila sam je pogledom '...Izvini, ali morala sam pogledati.' 'Da, uredu.' 'Da nastavim. Taj Jacob, nije uopste los. Cini mi se i kao dobar momak, a i zgodan je.' 'Meni govoris. Pa ja to znam. On je predobar. Da su me odveli u raj, ne bi nasli bolju osobu.' Andrea se nasmijala. 'Definitivno si zaljubljena.' 'Da. Definitivno. Samo..tesko mi je to skrivati. Jako tesko.' 'Pa morat ces nesto smisliti. Mozda da se udaljis od njega na neko vrijeme.' Pogledala sam u nju i sarkasticno se nasmijala. 'Da se udaljim od njega? Ja i on nismo pricali tri dana, i u tom periodu kao da sam se razboljela. I da se udaljim od njega. To mi ne dolazi u obzir.' 'Pa dobro. Ali nesto smisli. Neznam ipak koliko on tebi znaci?' Jake je meni...pa poput Sunca. Izuzev toga sto je non-stop njegovo tijelo na temperaturi od 40 celzijusa, on ima ono 'nesto'. Nesto sto drugi nemaju. Njegov osmijeh, oci, pa cak i crte lica, kao da su unikatne. Da nema njega nema mene.' 'A znaci tako.' 'Da. Malo smijesno, ali tako je.' Neko vrijeme ja i Andrea smo pricale o njenom zivotu u Denali kovenu. Nisam znala da su se Carmen i Eleazar vjerili. Bilo mi je drago radi njih. 'Nessie, rucak.' Cula sam mamin glas iz prizemlja. 'Idem mama. Samo malo.' Andrea se nasmijala. 'Sta je smijesno?' 'Pa, dugo nisam bila ni kod koga ko jede 'ljudsku' hranu. Malo mi nedostaje to. Znas?' 'Da. Ali vjeruj, meni je samo neka hrana draga. Sjecam se da nisam zeljela piti mlijeko kada sam bila manja. Krv mi je bila ukusnija.' 'Da. Sjecam se toga kada sam jednom dolazila kod vas. Mislim da je to bilo prvi put.' 'Da. I ja mislim. Zelis li samnom dole. Pravit ces mi drustvo.' 'Da, moze. Zelim ionako nesto pitati Alice.' 'Super. Idemo.' Krenula sam uhvatiti Andreu za ruku, nije to bilo nista neobicno. Uvijek kada smo setale drzale smo se za ruku. Ali, tada sam osjetila cudan naboj. Neke slike su mi pocele 'prelijetati' pred ocima, a ja sam stala. Nisam mogla disati. Kao da sam dozivjela sok. 'Nessie! Renesmee!' Cula sam Andreu kada je pocela galamiti, zvono na vratima. Trcanje uz stepenice, ali nisam mogla nista. Samo sam stajala. 'Nessie! Sta ti je?!' Cula sam mamin glas. 'Renesmee!! Sta joj je Bella? Sta joj se desilo?' To je bio Jake. Dosao je. Napokon sam smogla snage da kazem nesto.'Ja...vidjela sam...' I tada mi je sve postalo crno. Nikoga vise nisam ni vidjela ni cula. Ocito sam pala u nesvijest. Neuobicajeno za mene. Nakon nekog vremena sam cula glasove. 'Je li joj dobro Carlise?' 'Da, bice uredu. Samo je imala blagi sok' Cula sam glasove Jacoba i Carlise-a. 'Ali ne razumijem od cega.' Mama je pitala nekog, ocito Carlise-a. 'Ni ja. Andrea. Da li se nesto desilo?' 'Ne. Bila je sasvim uredu. Pricale smo, i najednom samo je stala. Trebala je sici da jede.' Andrea je odgovorila brzo, pomalo panicno mozda. Tada sam pocela polako dolaziti sebi. 'Ah. Gdje sam to? Jake!?' Svi su se nasmijali. 'Ovdje sam Ness.' 'Sta se desilo?' 'Pa, pala si u neki...da tako kazemo sok. Sta ti se desilo, svi smo bili zabrinuti.' 'Neznam. Kada smo ja i Andrea krenule dole, najednom su mi pred ocima 'proletjele' neke slike. Nikada to nisam vidjela, a niti osjetila.' 'Je li bilo ista cudno prije toga. Jesi li nesto dodirivala?' Pitao me tata, ocito zabrinut. 'Ne. Pricale smo, ali nista cudno. Kasnije kada smo krenule, uzele smo se za ruke...Cekaj malo. Ruke. Tata, mama, da li ovo mozda ima veze s nekom moci?' Mama i tata su se pogledali. 'Pa moguce je. Sjecate se da je Aro rekao da u njoj ima jako puno potencijala i neotkrivenih moci. Mozda sada dolaze na vidjelo.' Mama je polako pricala. 'Da, mozda.' Slozio se Carlise. 'Ako je to istina, kakvih moci?' Svi su zbunjeno pogledali u mene.